|
| |
|
|
Ko će obrazovati generacije trećeg milenijuma |
| |
|
Poslednjih petnaestak godina, tehnički razvoj je bio veći nego u prethodnih 150 godina, a i dalje se zahuktava. Za razliku od prethodnih vremena, mladi prate ovaj razvoj tehnike i bez ikakve muke koriste sve tehničke novotarije. Mnogi od tih uređaja mogu se i moraju koristiti i u vaspitnom i edukativnom radu sa decom, kako bi se zadržalo njihovo interesovalje za nastavno gradivo.
Novo nreme podrazumeva drugačije ponašanje i porodice i škole. Roditelji, u strahu da će ostati bez posla i bez dovoljno sredstava za život, ostaju na poslu prekovremeno ili traže drugi dopunski posao. Deca ostaju sama, bez organizovanog slobodnog vremena, a roditelji od škole očekuju ne samo adekvatno obrazovanje, već i potpuno ispunjenje vaspitne uloge. Očekivanja Ministarstva, psihologa, policijskih inspektora, novinara, političara i mnogih drugih predstavnika društva su velika kad se govori o ulozi škole u zaštiti dece od svih opasnosti savremenog doba. Verske sekte, trgovci belim robnjljem, pedofili, kriminalci, nasilnici, uživaoci i distributeri droga i mnogi drugi asocijalni faktori stalna su pretnja svim školama i svim uzrastima dece. Pored toga, deca će neka svoja interesovanja i znatiželju vezanu za alkohol, međupolne odnose, nove vrste zabave i ekstremne sportove potražiti na Internetu ili u društvu svojih (nezrelih) vršnjaka, umesto u porodici, kao osnovnoj prirodnoj sredini.
Postavlja se pitanje: Može li profesor ili učitelj, u radu sa tridesetoro dece, za vreme boravka u školi, u potpunosti zameniti vaspitnu ulogu roditelja? Kakav je to profil ljudi koji je Ministarstvo prosvete predvidelo da vrši vaspitnu i obrazovnu ulogu sa mladim generacijama u 21. veku? Kako će izgledati budući prosvetni radnici koji će pratiti tehnička dostignuća i primenjivati ih u nastavi, predavati inspirativno i biti uzor svojim učenicima? Kako će izgledati budući prosvetni radnici koji će otvoreno razgovarati sa decom o politici, pubertetu, opasnostima sazrevanja, pomažući im da postanu psihički stabilne osobe, osobe koje imaju pravilne vrednosti u odnosu na novac, tuđu i svoju imovinu, druge osobe, drugi pol, rasu, naciju ili navijačku grupu? |
|
Verovali ili ne, ovaj posao će Vlada i Ministarstvo prosvete poveriti SUPERBAKAMA i SUPERDEKAMA, ljudima u sedmoj deceniji svog života. Naime, prema statističkim podacima za 2021. godinu, 17% aktivnog stanovništva Srbije biće starije od 65 godina i skoro polovina stanovništva biće starija od 50 godina. Ta demografska slika se preslikava i na zaposlene u školama. Zbog nespremnosti Vlade da svoj rođački državni aparat skreše na neophodnu meru, radni staž će se svim zaposlenim produžiti preko granice od 65 godina, kako bi se napravila uštedu u penzijskom fondu. Uz dužno poštovanje svih starijih kolega, među kojima ima i onih koji su u sedmoj deceniji svog života održali i svij ugled i ugled svoje profesije, praksa pokazuje da prosvetni radnici nisu natprirodni. Sa godinama, i njih prate zdravstveni problemi, oslabe i vid i sluh, popušta im pažnja i interes za rad, izdaje ih glas i pamćenje. Od superbake i superdeke u većini slučajeva nema ništa. Dodajmo tome da je trenutni trend da sva deca treba da budu zajedno u istim klupama, istim učionicama, istim odeljenjima. To znači da će isto odeljenje pohađati natprosečno i prosečno inteligentna deca, kao i mentalno retardirana deca, deca sa asocijalnim ponašanjem i policijskim dosijeom, deca sa slušnim teškoćama, deca sa paralizom i parezom, deca manjinskih grupa koja ne poznaju jezik kao svoj matični, deca sa oštećenim govorom ili sluhom, deca sa epinapadima ili hivom, deca sa raznolikošću koji samo život može da ponudi, a sve to će vaspitavati i obrazovati superbaka ili superdeka sa početka naše priče. Ili je istina drugačija od onog što se zvanično proklamuje, a to je: NEKO URUŠAVA OBRAZOVNI SISTEM SRBIJE! Ko? Sa kojim ciljem? I kako je ušao tako duboko u naš sistem odlučivanja? |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
