|
U Novu Varoš je došao 1976. godine, iz obližnjeg sela Bistrica gde je do tada predavao fizičko vaspitanje. Dobro pamtim taj prvi septembar baš po njegovom dolasku, jer sam i ja istog dana prvi put, kao taze „petak“ kročio u tu, tada novu školsku zgradu i dobio prvog razrednog u životu – Jagoša Đurovića. Mlad nastavnik, sa afro frizurom, stalno u sportskoj opremi, atletski građen, glasan, nasmejan, potpuno je ličio na predmet koji predaje. Od prvog momenta je zadobio nepodeljene simpatije učenika, zbog otvorenosti, vedrine, optimizma i nekog čudnog, „zavereničkog“ odnosa sa njima. U Osnovnoj školi „Živko Ljujić“ u Novoj Varoš, Jaki, kako ga kolege i prijatelji zovu, vodio je rukometnu, fudbalsku, atletsku, gimnastičku i folklornu sekciju.
Lično se sećam da su 1978/79. godine moji drugovi Peđa, Meho, Pura, Petko i ostali, predvođeni Jagošem, iz Niša doneli pehar i oduševljenje koje nas je dugo držalo. Tada su osvojili drugo mesto na Republičkom prvenstvu u velikom fudbalu, pobedivši prethodno jednu beogradsku školu, za koju su tad nastupali budući Zvezdini prvotimci, a kasnije prvaci Evrope, Marović i Dika Stojanović.
Jagoš Đurović je trenirao fudbalere naše škole, pionire i omladince FK „Zlatar“ u Novoj Varoši, a jedno vreme i prvi tim. Bio je trener košarkaških ekipa i atletskih sekcija. Osvajali su regionalna prvenstva i republičke i međurepubličke medalje. Selekcija đaka koju je trenirao u malom fudbalu bila je treća na Međurepubličkom takmičenju. Pripremao je sletske vežbe povodom raznih praznika i jubileja. Bio je sudija na mnogim sportskim takmičenjima.
Sve te godine, u klubu, kao i u školi, Jagoš radi vredno, predano i iskreno, uvodeći mlade ljude u tajne sporta, ali i života, pedagoški pravilno utičući na razvoj njihove ličnosti, zahvaljujući drugarskom odnosu, punom poverenja, koji je uvek uspevao da uspostavi sa svim ljudima koje bi upoznao.
Plod takvog rada u školi i klubu je veći broj sportista koji su kasnije napravili bogate karijere. Najpoznatiji „proizvod“ te škole je Ljubinko Drulović, as „Zlatara“, „Slobode“, „Rada“ i „Porta“, koji je više od 50 puta branio boje državne reprezentacije u seniorskoj i omladinskoj konkurenciji. Vredan pomena je i Žarko Todorović, igrač OFK Beograda i nekih evropskih timova. Obojica su danas zapaženi stručnjaci – treneri. U tajne sporta, Jagoš je uvodio i Željka Topalovića, košarkaša Crvene Zvezde i mlade reprezentacije.
Jednom, 2007., sastavio je ekipu koja je učestvovala na beogradskom triatlonu u čijoj organizaciji je učestvovao Sindikat «Prosvećenost», što je kuriozitet i redak primer entuzijazma, jer u Novoj Varoši nema klubova, niti aktivnih takmičara u tom sportu.
Posle mnogo godina rada, Jagoš Đurović odlazi u zasluženu penziju, ali će sigurno, koliko mu zdravlje dozvoli, nastaviti da se bavi nekim vidom aktivnosti sa mladima. koje su ušle u krv i bez kojih njegov očito nemirni duh ne može. |