|
Istraživački rad nastavnika ima veliko značenje u prevladavanju tradicionalnih metoda, oblika sadržaja rada, posebno u savremenoj i nesavremenoj školi.
Uvođenjem novih nastavnih područja u kojima će se u dijalektičkom jedinstvu prezentirati nastavni sadržaj, što neminovno uslovljava menjanje položaja i uloge nastavnika koji će sve manje biti predavač i ispitivač, a sve više istraživač, strateg, programer, pedagoško-psihološki dijagnostičar i organizator vaspitno-obrazovnog procesa. Ne može se zamisliti savremeni nastavnik koji ne traži nova rešenja i ne prati savremena znanstvena dostignuća.
Pitam se često, da li je društvo obezbedilo nastavniku uslove za praćenje dostignuća u nauci i tehnici, kad je njegov lični dohodak jedva dovoljan za preživljavanje. |
| Istraživački rad nastavnika ima veliko značenje u prevladavanju tradicionalnih metoda, oblika sadržaja rada, posebno u savremenoj i nesavremenoj školi.
Uvođenjem novih nastavnih područja u kojima će se u dijalektičkom jedinstvu prezentirati nastavni sadržaj, što neminovno uslovljava menjanje položaja i uloge nastavnika koji će sve manje biti predavač i ispitivač, a sve više istraživač, strateg, programer, pedagoško-psihološki dijagnostičar i organizator vaspitno-obrazovnog procesa.
Ne može se zamisliti savremeni nastavnik koji ne traži nova rešenja i ne prati savremena znanstvena dostignuća.
Pitam se često, da li je društvo obezbedilo nastavniku uslove za praćenje dostignuća u nauci i tehnici, kad je njegov lični dohodak jedva dovoljan za preživljavanje.
Većina škola je promenila prozore i vrata, a u učionicama nastavna sredstva nabavljena pre pedeset godina, znači neupotrebljiva.
Računari su misaona imenica, retki su i nastavnici koji u kući imaju računar. Osim verbalne komunikacije,krede,table i umeća dragih kolega koji sami izrađuju nastavna sredstva, ništa novo se i ne koristi.
Nekada se planiranju i programiranju poklanjala velika pažnja. Programe su radili timovi stručnjaka, uključujući i nastavnike praktičare.
Ne postoje stalni planovi koji se mogu dopunjavati novim naučnim i tehničkim dostignućima.
Nastavnik je u veoma teškom položaju. On za kratko vreme mora konkretizovati sadržaje koje treba učenik usvojiti,zavisno od uslova sredine i odeljenja,proceniti materijalne i intelektualne sposobnosti učenika,a posebno učenika prvih razreda na početku školske godine.
Naslušala sam se priče bivših ministara prosvete kako nastavnici ništa ne rade, osim što pletu,vezu i heklaju na časovima, što me podseti da zapravo oni i ne znaju kako izgledaju deca.
Čitajući nedavno objavljeni intervju gospodina ministra Zorana Lončara u nedeljnom časopisu “NIN” povodom štrajka Sindikata prosvetnih radnika u kojem, umesto da govori o štrajku, on na početku navodi da je od svojih para kupio „Zastavu i grb Srbije” nisam mogla da ne komentarišem.
Svi mi svakodnevno kupujemo flomastere, razne papire, grafofolije, boje i mnoga druga sredstva. Pa u toku radnog veka kada bismo izračunali utrošene pare, bila bi to „pozamašna svota“.
Smatram da bi se zaista društvo već jednom trebalo pozabaviti ovom branšom koja već dugi niz godina tapka u mestu.
Navodim primer jednog mog kolege, vrsnog stručnjaka matematike koji je dao izjavu u jednom časopisu: „Plata koju dobijam za svoj mukotrpan rad je dovoljna za čuvanje dece.“
Sedamdesetih godina, škola u kojoj sam radila, ugostila je švedske studente sedam dana. Oni su bili oduševljeni našim radom, znanjem i umećem u radu. Kada sam im rekla kolika mi je plata, grohotom su se nasmejali i mislili da ih lažem, na što su mi odgovorili da je kod njih veća socijalna pomoć.
Ako zaista želimo da svaki nastavnik sudeluje u istraživačkom projektu, provodi vlastito istraživanje projekta, znanstveno doprinosi istraživanju i unapređivanju obrazovno-vaspitnog procesa u školi i izvan nje, onda je naša dužnost da mu omogućimo i stvorimo uslove u kojima će bezbedno raditi i izgrađivati savremeno društvo.
|